Lota lota

Manić

Jedini slatkovodni bakalar – noćni lovac hladne vode koji najbolje grize zimi.

Manić je jedini pripadnik porodice bakalara koji živi u slatkoj vodi: sluzav, mramorasto išaran grabljivac dna sa jednim brkom na bradi. Sve radi naopako – najjače se hrani u najhladnijoj vodi, mresti se pod ledom, a leto prespava u skrovištu – zbog čega je kultna riba za ribolovce koji vole mračne, ledene noći na reci.

Manjić · Rečni bakalar · Slatkovodni bakalar · Burbot

Ukratko

Naučni naziv
Lota lota
Porodica
Lotidae
Stanište
Slatka voda, Bočata voda
Uobičajena veličina
30–50 cm
Maksimalna veličina
120 cm · 30 kg
Ishrana
Grabljivica
Najaktivnija
Noć, Sumrak
Mrest
decembar, januar, februar
Najbolje tehnike pecanja
Dubinsko, Plovak, Varaličarenje
Najbolji meseci
  1. jan
  2. feb
  3. mar
  4. apr
  5. maj
  6. jun
  7. jul
  8. avg
  9. sep
  10. okt
  11. nov
  12. dec

Kako je prepoznati

Izduženo telo, napred zaobljeno, a ka repu bočno spljošteno, prekriveno sitnim uraslim krljuštima pod debelom sluzi. Glava je široka i pljosnata, usta velika, oči sitne, na bradi stoji jedan brk, a na nozdrvama kratak par. Dva leđna peraja – kratko prvo i vrlo dugo drugo – i dugo analno peraje protežu se skoro do zaobljenog repa. Boja je maslinasta, žutosmeđa ili siva sa tamnim mramorastim šarama, svetlija na stomaku. Na prvi pogled može da se pomeša sa malim somom ili jeguljom, ali som ima šest brkova, jegulja nema brk na bradi i ima neprekinuto peraje, a nijedno od njih nema dva leđna peraja kao manić.

Gde živi

Manić živi u hladnoj, čistoj vodi bogatoj kiseonikom: u velikim rekama i njihovim pritokama, dubokim jezerima, akumulacijama, a na severu i u bočatim obalnim vodama. U srednjoj Evropi opstaje uglavnom u rekama sa kamenitim ili šljunkovitim dnom – u Dunavu i njegovim alpskim pritokama, slivovima Rajne, Labe i Odre i predalpskim jezerima – dok ga u Skandinaviji, baltičkim zemljama i Rusiji ima svuda. Riba je dna koja se danju krije pod kamenjem, u pukotinama, pod potkopanim obalama, u kamenim nasipima, korenju i potopljenom drveću, često na 2–10 m, a noću izlazi na šljunčane plićake i ivice struje. Topla leta ga teraju u najdublje, najhladnije rupe i uz izvore.

Sezona i ponašanje

Manić je riba zime. Iznad 15 °C hrani se tromo, usred leta gotovo nikako, a pali se kada se voda u oktobru i novembru ohladi. Vrhunac ishrane je od novembra do marta, na 1–6 °C, a mresti se usred zime – od decembra do februara, ponekad i u martu – na šljunku ili pesku, često pod ledom, gde se mnoštvo riba uvija u klupko. Mnoge zemlje ga štite zimskim lovostajem, a sve više zemalja ga vodi kao ugroženu vrstu. Gotovo isključivo je noćna riba: najbolja su prva dva sata posle mraka i sati pred zoru, a mračne, oblačne ili snežne noći bez meseca bolje su od vedrih i ledenih. Nadolazeća voda posle otapanja pokreće ga na hranjenje.

Tehnike pecanja

Klasika je jednostavno noćno dubinsko pecanje sa obale na deonicama sa kamenitim dnom: klizeće olovo 20–60 g, kratak predvez 0,30–0,35 mm i jednokraka udica broj 2 do 1/0, zabačena u umerenu struju na ivicu dubine. Manić uzima sporo i guta duboko, pa koristite signalizator ili svetleći štapić i dajte mu nekoliko sekundi pre kontre. Pecajte sa dva štapa uz strukturu – vir ispod brane, kameni nasip, most ili izlaz iz vira – i pomerite se ako nema griza za sat vremena. Sa leda i iz čamca peca se vertikalno teškim džigovima sa svetlećim ili zvečećim telom, na koje se natakne komad ribe ili gliste, lupkanjem po dnu radi privlačenja ribe. Obucite se toplo: pecanje manića je noćni sport na minusu.

Noćno dubinsko sa mrtvom ribicomDubinsko sa glistama na klizećem sistemuVertikalno džigovanje sa prirodnim mamcemPecanje sa leda svetlećim džigovimaPlovak sa mamcem u mirnoj vodi

Mamci i varalice

Manić lovi njuhom i dodirom, pa je miris presudan. Sveža mrtva ribica je mamac broj jedan: mala bodorka, ukljeva, krkuša ili traka ribljeg fileta, ponuđena na dnu. Veliki buketi glista podjednako su efikasni i lakše se čuvaju zimi, a manić uzima i riblju ikru, džigericu, škampe i lignju. Živ pijor i sitna ribica, gde ih zakon dozvoljava, tradicionalan su izbor. Za džigovanje koristite kompaktne džigove ili kašike sa fluorescentnim ili zvečećim telom, sa komadom ribe ili gliste na udici – taj dodatak je razlog što manić ne ispušta mamac.

Mrtva bodorka, ukljeva ili krkušaTrake ribljeg filetaBuket glistaRiblja ikraPileća džigericaŠkampi ili lignjaSvetleći ili zvečeći džigovi sa komadom ribeŽiv pijor gde je dozvoljen

Saveti s obale

  1. 01Pecajte najmračnije i najhladnije noći – manić se pali kada temperatura padne, a mesečina nestane.
  2. 02Ciljajte kamenito dno uz umerenu struju: virove ispod brana, kamene nasipe, stubove mostova i izlaze iz virova.
  3. 03Dajte grizu vremena: manić uzima sporo i prevrće mamac, zato sačekajte da se najlon ravnomerno zategne pre kontre.
  4. 04Koristite signalizator, svetleći štapić ili zvonce – vrh štapa nećete videti u januarskoj noći.
  5. 05Pomerite se svakog sata ako se ništa ne dešava; manić je lokalna riba i sto metara može da bude presudno.
  6. 06Menjajte mamac često; sveža riba i žive gliste ispuštaju u hladnoj vodi mnogo više mirisa od ustajalog mamca.
  7. 07Hvatajte ga mokrom krpom – sluz je gusta, a manić je u mnogim krajevima zaštićen ili u opadanju, pa ga pustite gde propisi to traže.

Propisi

Manić je u mnogim evropskim zemljama zaštićen zimskim lovostajem oko mresta i minimalnom lovnom merom, a u pojedinim regionima vodi se kao ugrožena i potpuno zaštićena vrsta, pa se svaka riba mora vratiti u vodu. Pravila se razlikuju po državama, regionima i pojedinačnim vodama, zato uvek proverite važeće propise za tačnu lokaciju pre pecanja. Shoalmap u aplikaciji prikazuje lovostaj i minimalnu meru za svaku vodu.

Gde se peca Manić

Vode na kojima Shoalmap izveštaji navode vrstu Manić.

Pronađi vode sa vrstom Manić u blizini

Srodne vrste

Česta pitanja

Kada je najbolje vreme za pecanje manića?

Zimske noći. Manić se najbolje hrani od novembra do marta, na 1–6 °C, naročito u prvim satima posle mraka i pred zoru. Mračne, oblačne ili snežne noći bolje su od vedrih, a nadolazeća voda posle otapanja jak je signal.

Koji je najbolji mamac za manića?

Sveža mrtva ribica – mala bodorka, ukljeva ili krkuša – ili veliki buket glista, ponuđeni na dnu na jednostavnom klizećem sistemu. Kod džigovanja na svetleće ili zvečeće džigove natakne se komad ribe ili gliste. U hladnoj vodi miris odlučuje.

Koliko manić može da naraste?

U srednjoj Evropi prosečan manić ima 30–50 cm i manje od kilograma; ribe preko 60 cm i 2 kg su kapitalne. Na severu i u Sibiru raste mnogo krupnije, a kao maksimum se obično navodi oko 1,2 m i 30 kg.

Da li je manić dobar za jelo?

Odličan. Meso je belo, čvrsto i bez kostiju, slično bakalaru, a džigerica je delikates. Ribu odrite pre spremanja. Imajte na umu da je manić u mnogim krajevima zaštićen ili u opadanju, pa proverite da li smete da ga zadržite.

Da li je manić isto što i bakalar?

Rođak je, ali nije ista riba. Manić (Lota lota) pripada porodici bakalara i jedini je njen predstavnik koji ceo život provodi u slatkoj vodi; morski bakalar (Gadus morhua) je znatno krupnija morska vrsta sa tri leđna peraja.

Manić u tvojoj blizini

Shoalmap pretražuje svaku vodu sa izveštajem oko tebe za vrstu Manić, ocenjuje današnje šanse za ulov i prikazuje lovostaj i minimalnu dimenziju koji važe.

Pretraži vode: Manić

Informacije o ribolovu sastavljene su iz javnih izvora i istraživanja uz pomoć veštačke inteligencije i samo su okvirne. Pre pecanja uvek proveri aktuelne lokalne propise.

Ova stranica na drugim jezicima: English · Deutsch · Magyar